Izložba “Savudrija, putovanje u prošlost”, koju je Muzej Grada Umaga, vrijeme realizacije: 30.11.2012-25.2.2013. Inicijativa je bila dio projekta usmjerenog na razvoj muzejskog fundusa i na stjecanje povijesnog znanja, postavljajući tako temelje za realizaciju buduće stalne postave u Muzeju.
Zahvaljujući čuvarima baštine i ljubiteljima ovog kraja, danas svi zajedno možemo putovati u prošlost Savudrije i upoznati se s nekima od najvrjednijih ostavština savudrijske kulturne baštine..
Ta ostavština kulturne povijesti isprepletena bitkama, kamenim spomenicima, ostatcima brodova, pomorskom trgovinom, ali i batanama, obiteljskim stancijama i luksuznim vilama još uvijek biva osvijetljena svjetionikom čija svjetlost nekoć značiše i više od života.
Toga su bili itekako svijesni žitelji antike mediteranskog prostora, iz čijeg nam vremena dolazi latinska izreka: Navigare necesse est, vivere non est necesse!
Izložba je koncipirana od arheološke građe proizašle iz istraživanja savudrijske luke 1995. i 1996. godine te triju privatnih zbirki Danila Latina, Diega Makovca i Morena Degrassija.
Nova saznanja o ljudima koji su tu nekoć živj eli, biti će poticaj Savudrijcima i svima nama za očuvanjem, daljnjem istraživanju i prezentacijom vlastite baštineeli, biti će poticaj Savudrijcima i svima nama za očuvanjem, daljnjem istraživanju i prezentacijom vlastite baštine.
“Sveti Ivan u Savudriji predstavlja posljednje područje ovoga agera; a nazirujući se još na površini mora, prirodno oblikovana luka dodatno ojačana čovjekovim umijećem, tijekom oseke štiti brodice od naleta mora podno zaljeva. Bila je, smatram, komuna za sebe stara Savudria, i to ne poput neka bezvrijedna zaseoka, već onog koji egzistenciju ne duguje toliko svom ageru, koliko poziciji na vrh rta, za prijeć kojega dvaput uputivši se u Trst ili možda Akvileju, potrebita bijaše dozvola furija Bure, a pristanište brodsko u njem je nužda što uvijeti fizičke prirode nametnuše”.
(Pietro Kandler, Trst 23. svibanj 1846).
