Amfora (lat. amphora = grč. amphore s: nosač (ručka) = phérein: nositi) predstavlja keramičku posudu s dvi-je ručke izrađivanu u serijama u velikom broju. Prema obliku i veličini amfora je služila za spremanje, održavanje i prijevoz tekućih proizvoda, primjerice, ulja (amphorae olearie) i vina (amp-horae vinarie), ali isto tako i namirnica poput maslina, sušenog voća, soli, žitarica i raznovrsnih začina, kao npr. garum, muria, oxygarum, liquamen i halex. (Bjelajac 1996: 10) Oblici amfora variraju s obzirom na sadržaj, vrije-me, praktičnost u rukovanju i estetske norme.
Proizvodnja amfora bila je usko povezana s proizvodnjom ma-slinovog ulja i vina na određenom području. Lončarske radionice (figlinae) vrlo često su bile u sklopu organiziranih posjeda na kojima se obavljao čitav proces rada: od uzgajanja do skladištenja finalnih proizvoda i otpreme u razne krajeve. Vlasnici imanja bili su velepo-sjednici, konzuli i senatori, čija su se imena u obliku žigova često nalazila utisnuta na amforama. Amfore su obilježavane i grafitima (tituli picti) koji su izvor podataka o robovima, upraviteljima imanja, vlasnicima keramičarskih radionica, težini punih amfora, njihovom sadržaju, porijeklu. Napunjene amfore su se najprije konzervirale slojem ulja, smole ili vapna kako ne bi ušao zrak, a potom su se za-tvarale poklopcem ili čepom koji je mogao biti keramički ili od nekog organskoga materijala.
Pojam amfore korišten je kao mjerna jedinica u rimskom mjer-nom sustavu amfora (26.2 l), pa se i kapacitet brodova obično izra-žavao u amforama. Zajedno sa svojim sadržajem predstavljale su naj-češći i najuobičajeniji teret na antičkim brodovima. Prosječni rimski trgovački brod, dužine oko 20 m, mogao je ponijeti oko 1500 do 2000 amfora, sto je ukupno oko 50 tona.(Radman – Livaja 2006: 151) Amfore su se prilikom transporta postavljale tako da su šiljci dna najdonjeg reda bili zarive-ni u pijesak, a u gornjim redovima amfore su se postavljale jedna do druge i to u šupljine donjih redova. Kako tijekom transporta ne bi došlo do pucanja stijenki, međuprostori su se ispunjavanji slamom, tako da je čitav teret sačinjavao homogenu masu.[*] Nakon stizanja broda na odredište roba predviđena za daljnji transport kopnom vrlo često se prebacivala iz amfora u “kožne mješine” koje su za takav teret bile pogodnije.(Petrić 1989, 14) Amfora se tako najčešće odbacivala, pa su se uz tržnice i luke stvarali veliki deponiji. U mnogim slučajevima nakon pražnjenja koristile su se ponovno za prijevoz istog, sličnog ili potpuno različitog proizvoda. Prazne ili oštećene amfore često su se koristile za potpuno drugu namjenu. Njihovi su se ulomci usitnjavali i dodavali u žbuku kako bi je učinili nepropusnijom, a od njihovih „tr-buha” su se slagali kanali za odvodnju. Ako su bile složene u redove, često su se koristile za učvršćivanje i drenažu terena; ugrađivale su se u kupole kako bi olakšale krovne konstrukcije, bile su korištene i kao urne te kao sarkofazi za ukop pokojnika.
Amfore pronađene hidroarheološkim istraživanjem 1995. i 1996. godine, kao i arheološkim rekognosciranjem 1995. godine, u Savudriji važan su pokazatelj gospodarskih kretanja i trgovačkih plovnih puteva na ovom području. Luka u Savudriji je bila posljednja „odmorišna” luka prije Akvileje, glavnog polazišta rimske vojske te čvorišta vojnih komunikacija ali i trgovačkog i sabirnog centra – cen-tra redistribucije amfora odakle su se križale obalne ceste i nastav-ljale kopnene.[**]
Rijetki nalazi amfora na području Savudrije iz vremena od 4. do 2. st. odraz su političkih, gospodarskih i kulturnih razlika na sjevernom Jadranu, budući da tada dominiraju starosjedeoci Histri. Zapadnomediteranske amfore na ovom području počinju se javljati tek nakon pobjede nad Histrima i po uspostavi rimske vlasti u drugoj polovici 1. stoljeća. Nalazi amfora tipa Lamboglia 2, Forlimpopoli i Keay LII svjedoče o intenzivnoj trgovini i izvozu vina, počevši od 2. st. pr. Kr. do 2. st. kada dolazi do smanjenja opsega proizvodnje vina u Italiji.(Bonifay – Pieri, 1995: 115-116; Starac, 2006: 88 -89) Grčke amfore s visoko kvalitetnim vinom Cretese 1 uvozile su se kontinuirano u sjevernojadransko područje, počevši od 1. stoljeća.(Marangou-Lerat, 1995) Amfore za ulje Dressel 6B najrasprostranjenije su na sjevernojadranskom području u 1. i 2. st. i rijetke su na ostalim područjima jer su hispanske, afričke i egejske provincije raspolagale vlastitim visoko kvalitetnim maslinovim uljem i nisu imale potrebu uvoziti ga. U 3. i 4. st. s prostora sjeverne Afrike sve se više izvozi maslinovo ulje, na što ukazuju brojni nalazi amfora Africana grande (Zevi 1969: 173-195), Africana piccola,(Bonifay 2004:106-107) Spatheion, (Bonifay 2004: 106-107) Tripolitana. (Bonifay 2004: 105-106) Konzervirani riblji proizvodi prisutni su u 4. st. na savudrijskom području u amforama „kasnim” Dressel 6B koje su se proizvodile u Loronu kod Poreča. (Maggi – Marion, 2011: 176-177)
U vremenu od 5. do 7. st. dolazi do smanjenja proizvodnih centara amfora na zapadnom Mediteranu i javljuju se amfore iz naju-daljenijih krajeva jugoistočnog Mediterana. Prema učestalosti nalaza na savudrijskom području najzastupljenije su amfore za vino i ulje tipa Late Roman iz vremena od 5. do 7. st. koje potječu sa Istoka i prodiru na područje Istre zajedno s bizantskom vlašću (538. godine). (Pieri 2005) Riječ je o vrsti ranobizantskih amfora (koje se mogu po-dijeliti u sedam tipova) s cilindričnim ili loptastim tijelom ukrašenim vodoravnim rebrima i s jednostavnim ručkama, a njihova proizvodnja izravan je nastavak rimske tradicije izrade i upotrebe.
Trgovina i izvoz visoko kvalitetnog vina s područja istočnog Me-diterana, grčkih otoka i crnomorskog područja na zapadni Mediteran nastavlja se sve do 12. st., o čemu nam i u Savudriji svjedoče brojni nalazi bizantskih amfora za vino datiranih u period od 9. do 12. st., a koje su se najvećim dijelom proizvodile na području današnje Turske.(Brusić 2010: 243-255)
Među savudrijskim keramičkim materijalom nema amfora kasnije datacije (od 12. st. nadalje) jer se već od kraja 10. stoljeća koristi jeftinija i sigurnija transportna ambalaža (bačve).
[*] Amfore prilikom brodoloma nisu mogle isplivati, već su tako poredane tonule sa brodom i zato se prilikom istraživanja pronalaze poredane u redove.
[**] Akvileja je osnovana 181. g. pr. Kr. da bi osigurala Rim u područje Karnije, a od osnutka X Italske regije Venetia et Histria postala je njeno vojno središte.
BIBLIOGRAFIA
Bjelajac LJ. Amphorae of the Danubian Basin in Upper Moesia, Beograd 1996.
Bonifay M. – Dominique P., Amphores du V e au VII e s.À Marseille: nouvelles données sur la typologie et le contenu, Journal of Roman Archeology 8, Portsmouth 1995, 94 -120.
Bonifay M., Etudes sur la cèramique romaine tardive d’Afrique, BAR International Series 1301, Oxford 2004.
Brusić Z., Ranosrednjovjekovni nalazi iz hrvatskog podmorja, Archeologia Adriatica 4, Zadar 2010, 243-255.
Maggi P., Yolande Marion, Proizvodnja i distribucija amfora i terrae sigillatae u Lorunu; Zbornik I. Međunarodnog arheološkog kolokvija, Rimske keramičarske i staklarske radionice, Crikvenica 2011,175-189.
Marangou-Lerat A., Le vin et les amphores de Crète de l’epoque classique à l’epoque impériale. Etudes Cretoises 30, École française d’Athènes, Athènes 1995.
Pieri D., Le commerce du vin oriental à l’époque Byzantine, Beyrouth 2005.
Petrić M., Amfore Jadrana, Split 1989.
Radman – Livaja I., Trgovina Rimljana s lokalnim zajednicama, Trgovina i razmjena u pretpovijesti, Zagreb, 144-153.
Starac A., Promet amforama prema nalazima u Rovinjskome podmorju, Histria archaeologica, 37/2006, Pula 2006, 85 -116.
Zevi F., Amphores de Byzacène au Bas-Empire. I due tipi d’anfora africani, Antiquités africaines 3, Aix-en-Provence 1969, 173-195.